Digitalni repozitorij raziskovalnih organizacij Slovenije

Izpis gradiva
A+ | A- | Pomoč | SLO | ENG

Naslov:Najstariji spomen Kanfanara : filološka i diplomatička raščlamba Navodne darovnice patrijarha Ulrika I. dvigradskom gastaldu Vedellu (Kanfanar, 1096. godina)
Avtorji:ID Matan, Ante (Avtor)
ID Banić, Josip (Avtor)
Datoteke:.pdf PDF - Predstavitvena datoteka, prenos (1,65 MB)
MD5: 20737B50D36688FAF59C2DDB1D87315F
 
URL URL - Izvorni URL, za dostop obiščite https://hrcak.srce.hr/clanak/423380
 
Jezik:Hrvaški jezik
Tipologija:1.01 - Izvirni znanstveni članek
Organizacija:Logo ZRS Koper - Znanstveno-raziskovalno središče Koper / Centro di Ricerche Scientifiche Capodistria
Povzetek:U radu autori analiziraju navodnu ispravu koja donosi najstariji pisani spomen Kanfanara, datiranu u 1096. godinu,. Isprava je očuvana samo u formi regesta, koji je sastavio udinski humanist i javni bilježnik Antonio Belloni početkom XVI. stoljeća, prema kojoj akvilejski patrijarh daje svomu gastaldu u koncesiju područje navedeno kao Montesellum te luku u Limu zajedno s crkvom sv. Lovre. Po prvi se put predstavlja tekst prema najstarijem očuvanom rukopisu, uz primjeren kritički aparat i prijevod na hrvatski jezik. Filološki je dio analize pokazao brojne manjkavosti teksta te potvrdio da etimologija toponima Kanfanar tek treba pronaći svoje znanstveno i zadovoljavajuće rješenje. U diplomatičkom su dijelu analize u obzir uzeti svi dostupni relevantni izvori akvilejske i istarske provenijencije, koji su doveli do zaključka da regest pati od brojnih diplomatičkih i sadržajnih nedostataka te da je sama isprava sastavljena na temelju najmanju dvaju dokumenata, jednoga iz kancelarije porečkih biskupa i drugoga koji je izdao akvilejski patrijarh Ulrik I. Eppenstein. Rezultati su pokazali da je isprava u kojoj se prvi put spominje Kanfanar povijesni falsifikat nastao u kancelariji akvilejskoga patrijarha Rajmunda della Torrea u zadnjoj četvrtini XIII. stoljeća s ciljem da pobije jurisdikcijske pretenzije porečkih biskupa prema Dvigradu. Autori zaključuju da se u ispravi ocrtava jedna od epizoda stoljetnoga sukoba porečkoga biskupa i akvilejskoga patrijarha oko prava nad prostorom u trokutu koji čine Rovinj, Dvigrad i Bale.
Ključne besede:etimologija, diplomatika, Akvilejski patrijarhat, Porečka biskupija, Kanfanar, Dvigrad
Status publikacije:Objavljeno
Verzija publikacije:Objavljena publikacija
Datum objave:01.01.2022
Leto izida:2022
Št. strani:str. 99-118
Številčenje:Sv. 29
PID:20.500.12556/DiRROS-21267 Novo okno
UDK:94(497.571 Kanfanar)(091)”1906”
ISSN pri članku:0353-7153
DOI:10.31726/via.29.3 Novo okno
COBISS.SI-ID:222588163 Novo okno
Datum objave v DiRROS:21.01.2025
Število ogledov:436
Število prenosov:265
Metapodatki:XML DC-XML DC-RDF
:
Kopiraj citat
  
Objavi na:Bookmark and Share


Postavite miškin kazalec na naslov za izpis povzetka. Klik na naslov izpiše podrobnosti ali sproži prenos.

Gradivo je del revije

Naslov:Vjesnik Istarskog arhiva
Skrajšan naslov:Vjesn. Istar. arh.
Založnik:Historijski arhiv
ISSN:0353-7153
COBISS.SI-ID:24429570 Novo okno

Licence

Licenca:CC BY-NC 4.0, Creative Commons Priznanje avtorstva-Nekomercialno 4.0 Mednarodna
Povezava:http://creativecommons.org/licenses/by-nc/4.0/deed.sl
Opis:Licenca Creative Commons, ki prepoveduje komercialno uporabo, vendar uporabniki ne rabijo upravljati materialnih avtorskih pravic na izpeljanih delih z enako licenco.

Sekundarni jezik

Jezik:Angleški jezik
Naslov:The oldest record of Kanfanar: a philological and diplomatic analysis of the alleged charter of Patriarch Ulrich I to Gastald Vedellus of Dvigrad (Kanfanar, 1096)
Povzetek:In the paper the authors analyse the alleged document which provides the oldest written record of Kanfanar dating back to 1096. The document has been preserved only in the form of a regesta, drawn up by the humanist and notary Antonio Belloni from Udine at the beginning of the 16th century. According to the document, the Patriarch of Aquileia gives in concession the area named Montesellum and the Port of Lim Bay, together with the Church of St. Lawrence, to his gastald. The paper presents the text based, for the first time, on the oldest preserved manuscript, including an appropriate critical apparatus and a translation into Croatian. The philological part of the analysis showed numerous shortcomings of the text, confirming that a scientific and satisfactory solution to the etymology of the toponym Kanfanar has yet to be found. The diplomatic part of the analysis considered all available relevant sources of Aquileian and Istrian provenance, which led to the conclusion that the regesta suffers from numerous diplomatic and content defects and that the document was compiled on the basis of at least two documents, one from the chancellery of the Poreč bishops and the other issued by the Aquileian Patriarch Ulrich I of Eppenstein. The results showed that the document in which Kanfanar was mentioned for the first time was a historical forgery created in the office of the Aquileian Patriarch Raimondo della Torre in the last quarter of the 13th century, aiming at refuting the jurisdictional pretensions of the Poreč bishops towards Dvigrad. The authors conclude that the document outlines one of the episodes of the centuries-old conflict between the Bishop of Poreč and the Patriarch of Aquileia over the rights to rule the area in the triangle between Rovinj, Dvigrad and Bale.Nel testo gli autori analizzano il presunto documento che riporta la più antica menzione di Canfanaro risalente all’anno 1096. Il documento è stato conservato solo in forma di regesto, redatto dall’umanista e notaio Antonio Belloni di Udine all’inizio del XVI secolo. Secondo tale documento, il patriarca di Aquileia dà in concessione al suo gastaldo l’area denominata Montesellum e il porto a Leme insieme alla chiesa di San Lorenzo. Per la prima volta viene presentato un testo in base al più antico manoscritto conservato, accompagnato da un adeguato apparato critico e la traduzione in lingua croata. La parte filologica dell’analisi ha dimostrato numerosi difetti del testo e ha confermato che l’etimologia del toponimo Canfanaro deve ancora trovare una soluzione scientifica e soddisfacente. Nella parte diplomatica dell’analisi sono state prese in considerazione tutte le disponibili fonti rilevanti provenienti da Aquileia e dall’Istria che hanno portato alla conclusione che il regesto soffre di numerosi difetti diplomatici e contenutistici e che il documento stesso è stato redatto in base ad almeno due documenti, uno dall’ufficio dei vescovi di Parenzo e l’altro rilasciato dal patriarca di Aquileia, Ulrico I Eppenstein. I risultati hanno dimostrato che il documento nel quale viene menzionato Canfanaro per la prima volta è un falso storico creato nell’ufficio del patriarca di Aquileia Raimondo della Torre nell’ultimo quarto del XIII secolo con lo scopo di confutare pretese giurisdizionali dei vescovi di Parenzo nei confronti di Docastelli. Gli autori concludono che il documento delinea uno degli episodi del conflitto secolare tra il vescovo di Parenzo e il patriarca di Aquileia in merito al diritto di amministrare l’area nel triangolo formato da Rovigno, Docastelli e Valle.
Ključne besede:etimologija, diplomatika, Oglejski patriarhat, Poreška škofija, Kanfanar, Dvigrad, etymology, diplomatics, Patriarchate of Aquileia, Bishopric of Poreč, Kanfanar, Dvigrad, etimologia, diplomatica, Patriarcato di Aquileia, Vescovado di Parenzo, Canfanaro, Duecastelli


Nazaj