101. |
102. Dominium quoad protectionem : Savez Dvigrada s Hugonom VIII. Devinskim iz 1386. godineJosip Banić, 2021, izvirni znanstveni članek Povzetek: Autor priređuje i analizira neobjavljenu listinu, izdanu 1386. godine u Dvigradu, kojom je sklopljen savez između dvigradske komune, nominalno pod jurisdikcijom akvilejskih patrijarha, i Hugona VIII. Devinskog, kapetana susjedne Istarske grofovije, upravne regije pod vrhovnom vlašću kuće Habsburg. Ističući razne nedaće koje su pogodile Akvilejski patrijarhat i Markgrofoviju Istru tijekom zadnjih desetljeća 14. stoljeća, imenovanje je Hugona VIII. kao novoga advokata (tj. zaštitnika, lat. advocatus) Dvigrada interpretirano u svjetlu jurisdikcijskoga pluraliteta, poroznih granica istarskoga srednjovjekovlja i, najvažnije, recipročne naravi odnosa između gospodara i podanika. Autor zaključuje da je novoutemeljeni savez bio prvenstveno motiviran nemoći tadašnjih istarskih markgrofova da svojim podanicima pruže primjerenu vojnu zaštitu, pogotovo u kontekstu tradicionalnih graničnih sporova između podanika akvilejske Crkve s jedne i Istarske grofovije s druge strane. Štoviše, kako je Akvilejski patrijarhat potonuo u građanski rat, koji je suprotstavio promletački tabor na čelu s Udinama protiv propadovanskoga, koji su vodili de iure patrijarh Filip d’Alençon i Čedad, Hugon VIII. Devinski postao je jedan od najmoćnijih regionalnih vlastodržaca. Istovremeno, tadašnji istarski markgrof, Dujam od Castella, otvoreno je podržavao promletački front te mu je stoga zakoniti patrijarh d’Alençon osporavao legitimitet ureda; Hugon VIII., s druge strane, ostao je službeno neutralan u ovom sukobu, ali je prešutno podržavao propadovanski savez, postajući de facto neprijatelj istarskoga markgrofa Dujma, de iure gospodara Dvigrada. Upravo je u tom kontekstu neprijateljstva, krize i neizvjesnosti građanskoga rata dvigradska komuna, na čije su teritorije najvjerojatnije pljačkaški upadali podanici Pazinske knežije uz podršku samoga Hugona VIII., odlučila sklopiti savez sa svojim moćnim susjedom, preferirajući imenovati tadašnjega kapetana Pazina kao svojega službenog zaštitnika i plaćati mu godišnji danak (tj. reket), nego ostati vjerna nemoćnoj akvilejskoj Crkvi.
Objavljeno v DiRROS: 21.01.2025; Ogledov: 64; Prenosov: 14
 Celotno besedilo (1,65 MB) |
103. Najstariji spomen Kanfanara : filološka i diplomatička raščlamba Navodne darovnice patrijarha Ulrika I. dvigradskom gastaldu Vedellu (Kanfanar, 1096. godina)Ante Matan, Josip Banić, 2022, izvirni znanstveni članek Povzetek: U radu autori analiziraju navodnu ispravu koja donosi najstariji pisani spomen Kanfanara, datiranu u 1096. godinu,. Isprava je očuvana samo u formi regesta, koji je sastavio udinski humanist i javni bilježnik Antonio Belloni početkom XVI. stoljeća, prema kojoj akvilejski patrijarh daje svomu gastaldu u koncesiju područje navedeno kao Montesellum te luku u Limu zajedno s crkvom sv. Lovre. Po prvi se put predstavlja tekst prema najstarijem očuvanom rukopisu, uz primjeren kritički aparat i prijevod na hrvatski jezik. Filološki je dio analize pokazao brojne manjkavosti teksta te potvrdio da etimologija toponima Kanfanar tek treba pronaći svoje znanstveno i zadovoljavajuće rješenje. U diplomatičkom su dijelu analize u obzir uzeti svi dostupni relevantni izvori akvilejske i istarske provenijencije, koji su doveli do zaključka da regest pati od brojnih diplomatičkih i sadržajnih nedostataka te da je sama isprava sastavljena na temelju najmanju dvaju dokumenata, jednoga iz kancelarije porečkih biskupa i drugoga koji je izdao akvilejski patrijarh Ulrik I. Eppenstein. Rezultati su pokazali da je isprava u kojoj se prvi put spominje Kanfanar povijesni falsifikat nastao u kancelariji akvilejskoga patrijarha Rajmunda della Torrea u zadnjoj četvrtini XIII. stoljeća s ciljem da pobije jurisdikcijske pretenzije porečkih biskupa prema Dvigradu. Autori zaključuju da se u ispravi ocrtava jedna od epizoda stoljetnoga sukoba porečkoga biskupa i akvilejskoga patrijarha oko prava nad prostorom u trokutu koji čine Rovinj, Dvigrad i Bale.
Ključne besede: etimologija, diplomatika, Akvilejski patrijarhat, Porečka biskupija, Kanfanar, Dvigrad
Objavljeno v DiRROS: 21.01.2025; Ogledov: 58; Prenosov: 32
Celotno besedilo (1,65 MB)
Gradivo ima več datotek! Več... |
104. Mletački podestati, plemenite čarobnice i motovunska komuna: kritike, ispravci i dopune knjizi Proces protiv Dilette [Motovun, 1271.] u prožimanju rimskog, kanonskog običajnog i mletačkog prava Dunje i Ivana Milotića (Pazin – Motovun: Državni arhiv u Pazinu – Općina Motovun, 2022.)Josip Banić, 2022, izvirni znanstveni članek Povzetek: Autor se detaljno kritički osvrće na najnoviju monografiju Dunje i Ivana Milotića o procesu protiv čarobnice Dilekte vođenom u Motovunu 1271., pokazujući da djelo obiluje ozbiljnim tehničkim, faktografskim i interpretativnim pogreškama te metodološkim neispravnostima, što u potpunosti ruši veliku većinu izvedenih zaključaka. Nakon podrobnoga prikaza knjige, autor ispravlja brojne netočne navode i kritizira interpretativne postupke, posebice položaj i ulogu notara Bonaventure, jurisdikcijski položaj motovunske komune u odnosu na Akvilejski patrijarhat i Veneciju te pitanje sudskoga procesa sprovedenoga protiv Dilekte u Motovunu i protiv Tome Michiela u Veneciji. Na temelju historiografskih dostignuća te raščlambe relevant nih povijesnih vrela, kako onih objavljenih, tako i neobjavljenih, zaključuje se da: (1) Bonaventura nije bio notar s papinskom ovlašću koji se dolaskom mletačke vlasti našao u neizvjesnom položaju u Motovunu već da je riječ o notaru s carskom ovlasti koji je bio zaposlen kao kancelar motovunskoga podestata; (2) Motovun nije potpao pod de facto vlast Venecije 1271. već prvo i kratkotrajno 1276. te potom 1278., onako kako je to tumačila tradicionalna istarska historiografija; (3) oba procesa, kako onaj koji je Toma vodio protiv svoje žene Dilekte, tako i onaj koji su mletačke vlasti pokrenule protiv Tome, po svemu su se sudeći uredno odvila, iako o tome nisu sačuvani relevantni zapisnici zbog nesačuvanosti relevantnih arhivskih fondova. Stoga se u potpunosti rehabilitira autentičnost isprave Dilektina priznanja koju su Milotići u suštini proglasili fiktivnim originalom. Rad zatvaraju prilozi, dvije tablice i kritičke priredbe trinaest povijesnih vrela, osam relevantnih za mehanizme izbora podestata u istarskim komunama koje su priznavale svjetovnu vlast akvilejskih patrijarha i pet za slučaj pogubljene Dilekte.
Objavljeno v DiRROS: 21.01.2025; Ogledov: 60; Prenosov: 27
Celotno besedilo (586,67 KB)
Gradivo ima več datotek! Več... |
105. King Otto IV’s Donation of the Margraviate of Istria to the Patriarchate of Aquileia: Augsburg, 13th of January, 1209Josip Banić, 2022, izvirni znanstveni članek Povzetek: The author analyzes the donation charter issued by King Otto IV during the Diet of Augsburg to Patriarch Wolfger and the Church of Aquileia, bestowing upon the recipient the temporal jurisdiction over the Margraviate of Istria. The charter has remained unedited and unknown to historiography to this day, fostering some erroneous interpretations of the events and circumstances that led to this fateful event in January of 1209. First, the author explicates the context surrounding the issuing of this donation charter, showing that newly recognized King Otto IV had much to gain from allying with Patriarch Wolfger. Second, the charter is analyzed from a diplomatic point of view, showing that the document, preserved only as a vidimus from 1303, is indeed authentic. The author concludes by viewing the donation through analytical lenses of Marcel Mauss’s theory of the gift. The paper ends with the critical edition of the charter and its translation into contemporary English.
Ključne besede: Patriarchate of Aquileia, Istria, Holy Roman Empire, Otto IV, diplomatics, gift
Objavljeno v DiRROS: 21.01.2025; Ogledov: 62; Prenosov: 20
Celotno besedilo (247,77 KB) |
106. Spoglio di fonti archivistiche (I). Edizione critica di quattro documenti sull’Istria medievale (1096-1412)Josip Banić, 2024, izvirni znanstveni članek Povzetek: Il presente contributo propone l’edizioni critiche di quattro documenti riguardanti
l’Istria medievale con brevi note introduttive. Si tratta delle seguenti fonti: l’atto
di donazione del 1096, conservato in originale, rilasciato da un certo Giovanni,
figlio di Rantulfo, che cedeva al Patriarcato di Aquileia possedimenti nei dintorni
di Nigrignano in Istria; l’instrumento di procura, conservato anche in originale,
che il comune di Rovigno consegnò nel 1283 al suo rappresentante Boninsegna,
autorizzandolo a sottomettere la città al doge e il comune di Venezia; l’atto di
investitura, conservato in trascrizione nei registri del Senato veneziano, rilasciato
nel 1389 dal patriarca di Aquileia Giovanni di Moravia a Simone e Dionigi di Portole
e la successiva conferma della stessa investitura rilasciata dal doge di Venezia
Michele Steno nel 1412; le commissioni ducali, conservate in una trascrizione nei
registri delle commissioni del Collegio veneziano, che il doge Michele Steno impartì
ad Ermolao Lambardo, nuovo capitano dell’esercito e della marina veneziana in
Istria, istruendolo a conquistare e sottomettere Buie, allora roccaforte delle forze
filo-ungheresi nell’Istria aquileiese.
Ključne besede: Medio Evo, ecdotica, Patriarcato di Aquileia, Repubblica di Venezia, Nigrignano, Rovigno, Portole, Buie
Objavljeno v DiRROS: 21.01.2025; Ogledov: 60; Prenosov: 35
Celotno besedilo (266,66 KB)
Gradivo ima več datotek! Več... |
107. The pact between Raymond della Torre, Patriarch of Aquileia, and the Commune of Venice (February 18, 1275) : an addiction to Pacta Veneta 12Josip Banić, 2022, izvirni znanstveni članek Povzetek: The author edits and analyzes a pact concluded in February 1275 between Patriarch of Aquileia Raymond della Torre and Doge Lorenzo Tiepolo and the Commune of Venice. The pact is shown to be essentially a confirmation of an older treaty signed in 1254 between Patriarch Gregory of Montelongo and Doge Reniero Zeno with only a few additional articles. The pact is contextualized within the broader setting of the Patriarchate of Aquileia at the beginning of Raymond’s reign. In this pact, the Venetians readily expanded their rights and prerogatives within the Patriarchate of Aquileia with each new treaty, yet offered very little in return. The patriarchs, however, were in dire need of Venice as an ally and Venetian traders to replenish their depleted treasury, hence the willingness to sign pacts that clearly favored the Venetians.
Ključne besede: the Patriarchate of Aquileia, Raymond della Torre, pact, diplomacy, 13th century, Venice
Objavljeno v DiRROS: 21.01.2025; Ogledov: 52; Prenosov: 44
Celotno besedilo (7,89 MB)
Gradivo ima več datotek! Več... |
108. Planning the Reconquista of Venetian Istria : the Treaty of Pazin (July 27, 1278)Josip Banić, 2023, izvirni znanstveni članek Povzetek: The author critically edits, translates into English, and analyzes the Treaty of Pazin, a pact signed between Count Albert I of Gorizia and the Commune of Koper on July 27, 1278. The signees forged a military alliance directed against Venice, with the aim of reconquering the Istrian lands that had subjected themselves to the Venetian Commune between 1267 and 1271, that is, Poreč, Umag, Novigrad and Sveti Lovreč. First, the background leading up to the signing of this treaty is thoroughly illuminated, revealing the evolutionary thread that tied the two contrahents together in their Istrian ventures. Thus, the alliance formed in Pazin in 1278 was but a continuation of the joint efforts of the Gorizian and the Capodistrian commune, the duo’s first undertaking being the war against Patriarch Gregory fought in 1267 and 1268–1269. Second, the treaty itself is broken down, contextualized, and analyzed from the diplomatic point of view. It is shown that the document in question is a notarial sealed charter and that the surviving manuscript is one of the two originals issued in Pazin, that is, the Capodistrian exemplar. The paper then turns to the aftermath of the joint actions undertaken by the Gorizian-Capodistrian alliance, showing that the anti-Venetian coalition failed to achieve their primary objective, even though their initial prospects for achieving their goals had been high. The paper closes with an in extenso critical edition of the Treaty of Pazin and its translation into contemporary English.
Objavljeno v DiRROS: 21.01.2025; Ogledov: 53; Prenosov: 25
Celotno besedilo (2,68 MB)
Gradivo ima več datotek! Več... |
109. Subvenite oppresso! Žalbe porečkog biskupa Bonifacija Svetoj Stolici (kraj 13. stoljeća)Josip Banić, 2023, izvirni znanstveni članek Povzetek: Autor detaljno raščlanjuje dvije žalbe koje je porečki biskup Bonifacije (1282. – 1305.) predstavio Svetoj Stolici. Dosad je bila poznata samo jedna Bonifacijeva žalba izdana u krajnje manjkavoj ediciji koju je priredio Pietro Kandler, datiravši ju pritom pogrešno u 1301. godinu. Ta pogrešna datacija, nekritički preuzimana do danas, urodila je nizom neodrživih interpretacija koje ovaj prilog ispravlja. Na temelju podrobne analize obiju žalbi zaključuje se da je Bonifacije pisao Svetoj Stolici krajem 13. stoljeća dok je još uvijek bio živ njegov metropolit s kojim je bio u sukobu, akvilejski patrijarh Rajmund della Torre (1273. – 1299.). Rad završava kritičkom priredbom obiju žalbi
Ključne besede: Istra, Porečka biskupija, 13. stolijeće, akvilejski patrijarhat, biskup Bonifacije (1282. – 1305.), patrijarh Rajmund della Torre (1273. – 1299.)
Objavljeno v DiRROS: 21.01.2025; Ogledov: 66; Prenosov: 30
Celotno besedilo (275,88 KB)
Gradivo ima več datotek! Več... |
110. |
