O tobožnjem privilegiju akvilejskoga patrijarha Grgura de Montelonga i širenju ingerencija koparske komune na Buje, Oprtalj, Buzet i DvigradBanić, Josip (Avtor) historiografijahorografijarazvijeni srednji vijekIstraKoparAkvilejski patrijarhatkomuneČlanak utvrđuje epistemološke pretpostavke koje stoje iza tvrdnje da je akvilejski patrijarh Grgur de Montelongo (1251. – 1269.) na početku svoje vlasti (1251. ili 1254.) izdao poseban privilegij koparskoj komuni, davši joj pravo postavljanja podestata iz redova gradskoga plemstva u Bujama, Oprtlju, Buzetu i Dvigradu. To su mišljenje u istarskoj historiografiji popularizirali Pietro Kandler, Carlo de Franceschi i Dane Gruber, sva trojica bez navođenja ikakva izvora, a kasnije su tvrdnju preuzeli Dario Alberi i Darko Darovec. S druge strane, mnogi povjesničari srednjovjekovne povijesti Akvilejskoga patrijarhata i Istre, poput Pija Paschinija i Giovannija de Vergottinija, nigdje ne spominju taj događaj. Nadalje, ni izvorna listina ni njezin prijepis ne nalaze se ni u jednoj objavljenoj zbirci izvora niti u poznatim arhivskim fondovima. Autor zaključuje da je sporno mišljenje prvi formulirao Prospero Petronio u 17. stoljeću, nadovezujući se na Nicolòa Manzuolija, koji je pogrešno povezao koparske privilegije iz 1421. i 1423. s tada već poznatom činjenicom da su koparski plemići u trinaestom stoljeću služili kao podestati u nekim istarskim komunama. Kako se radi o čistoj novovjekovnoj fikciji koja je služila jačanju legitimnosti vlasti koparske komune, tadašnjem neosporivom centru mletačke Istarske provincije, tvrdnja o tobožnjem privilegiju Grgura de Montelonga mora se u potpunosti napustiti.20172025-02-06 08:43:37Neznano21449UDK: 94(4)"0375/1492"ISSN pri članku: 1848-1183DOI: 10.32728/h2017.01COBISS_ID: 225252867slIstra (Hrvaška in Slovenija);